O Kur'anu

Naziv i definicija Kur’ana

Kur'an  (arap. qur’ān: kazivanje, recitiranje), muslimanska sveta knjiga i glavni izvor islamskoga naučavanja; sadrži duhovna, dogmatska i pravna načela. Prema islamskom naučavanju to je nestvorena Božja riječ objavljena Muhammedu a.s.(alejhi selam- neka je mir Božiji na njega) preko meleka Džibrila, na arapskom jeziku.

Kur’an je Allahov Govor, nadnaravan i objavljen Muhammedu a.s., zapisan u zbirke među dvije korice i vjerodostojno prenesen, a samo njegovo učenje je ibadet, tj. pobožan čin. To je posljednja u nizu Božijih objava, i ta je činjenica u mnogome odredila sadržaj i poruku ove Božije knjige.

O Kur'anu

Naziv ove Božije knjige potiče od arapskog glagola qare’e-jakqre’u što bi smo mogli prevesti kao usvajati, memorisati, čitati. U bosanskom jeziku Kur’an se naziva i Mushafom što označava knjigu stavljenu među dvije korice. Za glasno ili čitanje šapatom Kur’ana u ovome jeziku se kaže učenje, čime se sugeriše dvojaka poruka: da Kur’an nije kao druge, iz ljudskog duha kreirane i ljudskom rukom napisane knjige koje se čitaju i da učiti Kur’an podrazumjeva Bogu ugodni, svečani pobožni čin. Iako je kroz historiju bilo pokušaja imitiranja i kopiranja-pisanja teksta koji bi ličio tekstu Kur'ana, to je bilo bezuspješno jer ne sliči nijednoj drugoj knjizi, niti bilo čemu drugom što je dosad napisano.

Nikada u periodu od kada je Kur'an objavljen pa sve do danas nije bilo nikakvih izmjena u tekstu, niti je bilo ikakvih revizija. Postoji samo jedan tekst/jedna pisana verzija Kur’ana koji prihvataju svi muslimani: sunniti, šiiti i ostali, premda se neke riječi, zbog bogatstva narječja arapskog jezika,  mogu čitati na više načina a da se pritom ne mijenja izvorno značenje.

Mnogi muslimani, djeca i odrasli, uključujući i one koji uopće ne razumiju arapski jezik, uče Kur'an djelomično ili u cjelini, u originalnom obliku, jer je to potrebno radi ispravnog obavljanja namaza (molitve). Danas postoje razne dostupne aplikacije za učenje sufare (arapskog pisma), tedžvida (pravila učenja Kur'ana)  i raznih drugih vidova učenja od različitih učača Kur'ana. Kada neko pročita-prouči cijeli Kur'an, kaže se da je proučio hatmu. Učenje Kur'ana ubraja se u najodabranija djela kod muslimana, stoga vjernici nastoje iskoristiti priliku da dosegnu to najvrednije i Allahu najugodnije djelo, jer vjeruju, po hadisu Poslanika a.s., da će za svaki harf na Dan polaganja računa biti nagrađeni deseterostruko.   

Za potpuno razumijevanje kur’anskoga teksta, osobito onima koji ga prvi put čitaju/proučavaju, potreban je komentar određenih kur’anskih ajeta (tefsiri), kojeg daju islamski učenjaci. Tefsir traži i daje odgovore na pitanja: ko, šta, gdje, kako i zašto u odnosu na sadržaj Kur’ana, kako bi muslimani mogli primijeniti svoju vjeru, kako bi ono vječno preveli u vremensko. Odgovarajući na navedena pitanja, mi Kur’an prevodimo i primjenjujemo u svoje vrijeme. Zbog toga se pišu komentari Kur’ana i zato ih ima veoma mnogo. komentator ili mufesir  ne može bit svako, mora poznavati arapski jezik, mora znati kad je, gdje, s kojim sebebom (razlogom) objavljen koji ajet, te većinu ajeta potkrijepiti hadisima, riječima Poslanika Muhammeda a.s. Kur’an podstiče intelektualnu vježbu i razbuđuje um u svim generacijama ljudi, on jednostavno u čovjeku razbuđuje mnogolika razmišljanja. Pred nama je uvijek novi-stari Kur’an i on nam stalno pritiče svojim značenjima; on je poput nabujale rijeke koja se izlijeva u bezbroj pritoka i potoka. Međutim, uvijek je potrebno imati na umu da je Kur’an vječan, a njegovi komentari to nisu!

Kur'an je preveden na mnoge svjetske jezike. Na latinski je prvi put preveden 1143 (Robert iz Kettona i Herman Dalmatin). Na srpski ga je preveo Mićo Ljubibratić (1895), na hrvatski Džemaluddin Čaušević i Muhammed Pandža (1937), a na bosanski Ali Riza Karabeg (1937), Besim Korkut (1976) i Enes Karić (2006). Mnogi sa svojim prevodima pokušavaju dotaknuti srž, iako će ona zauvijek ostati tajna, prevodioci su pokušali i pokušavat će da sa svojim prevodima približe smisao i znaženje Kuranskog teksta, a Allah najbolje zna koliko su uspjeli.

 

Zanimljivosti vezane za Kur'an

Mjesec u kojem je objavljen Kur’an je ramazan.

Noć u kojoj je počelo objavljivanje Kur’ana je «Lejletul kadr».

Noć Kadr je skrivena u neparnim noćima zadnje trećine ramazana.

Ta noć je vrijednija od hiljadu mjeseci!

Kur’an ima 114 sura ili poglavlja.

Kur’an ima 6236 ajeta.

Kur’an ima 30 džuzeva ili dijelova. Svaki džuz ima po 20 stranica.

Kur’an je objavljivan u periodu od 23 godine. Taj period od 23 godine dijeli se na period od 13 godina objave u Meki i 10 u Medini. U zavisnosti gdje je objavljivan, Kur'anski dijelovi, tj. sure, dijele se na mekanske i medinske.

U Kur’anu se spominju imena 25 poslanika. 

Pet sura imaju nazive po imenima poslanika: Junus, Hud, Jusuf, Ibrahim, Muhammed.

Šest sura u Kur’anu imaju nazive po životinjama: Al-Baqara (krava), An-Naml (mravi), Al-Fil (slonovi), An-nahl (pčela), Al-ankabut (pauk).

Deset sura imaju nazive prema vremenskim periodima: suretul fedžri (zora), suretul-lejli (noć), suretud-duha (sredina prijepodneva), suretul asri ( ikindija ili vrijeme uopšte).

Kaznene mjere spomenute u Kur’anu su: kazna za zinaluk (blud, bludne radnje), kazna za potvoru, kazna za krađu, kazna za razbojništvo i kazna za nepravdu.

U Kur’anu su spomenute slijedeće životinje: krava, komarica, muha, mravi, pčele, zmija, deve (kamile), pas, vrana, slonovi, pauk, lav, skakavci, vuk, pupavac (ptica), konji, mazge, magarac.

U Kur’anu je po imenu spomenuto pet meleka: Džibril, Mika’il, Malik, Harut i Marut.

Biljke spomenute u Kur’anu su: crni luk, smokva, gorušica, šipak, bosiljak, zeqqum (drvo u džehennemu), smreka, lotos, leća, krastavica, pšenica, palme, bijeli luk, metljika, trnje, tikve, grožđe, masline, banane.

U Kur’anu su spomenuta slijedeća zanimanja: kovač, stolar, tkač, pletač, ratarstvo, ronilaštvo, obrada plemenitih metala, moreplovstvo, kuhar, mesar, bojarstvo.

Dijelovi ljudskog tijela spomenuti Kur’anu: srce, ruka, stomak, jezik, oko, noga, čelo, leđa, koža, uho, glava, usta, vrat, lice, crijeva, peta, vršci prstiju, obraz, grlo, grudi, usne, stopalo, zub, bok, kosti, lakat.

Sura el-Ihlas je, zbog svog sadržaja, ravna trećini Kur’ana.

Sura Jasin je srce Kur’ana.

Ajet koji muslimani često uče i koji se preporučuje za zaštitu od zla jer govori o Božijem utočištu i zaštiti je ajetul Kursijj, što doslovno znači ajet o Prijestolju. On je 255. ajet sure el-Beqareh, i u njemu se spominje pet Allahovih lijepih imena: Allah, el-Hajj (Živi-koji ne može umrijeti), el-Qajjum (Vječni koji sve održava), el-Alijj (Uzvišeni – umom ljudskim nedodirljiv) i el-Azim (Veliki – koji daje veličinu i snagu svemu). Islamski učenjaci na osnovu čitanja, tumačenja, traganja za odgovorima, vele  da postoji više od 99 imena, ali je "samo" 99 objavljeno i poznato ljudima, te da prema predajama onome ko ih nauči-vlada se prema tim imenima-osobinama Gospodara slijedi nagrada Džennet.)

Kur’an je najčitanija knjiga na svijetu i jedina sveta knjiga danas koja se uči napamet. Hafiz (sačuvati) je termin koji muslimani koriste za mušku osobu koja napamet zna čitav Kur'an, a u svijetu postoji preko 2 000 000 hafiza.  Hafiz ženskog spola se naziva hafiza. Pri tome hafiz mora biti u stanju da na arapskom jeziku, na kojem je Kur'an i objavljen, uči Kur'anske sure, obraćajući posebnu pažnju na pravilan izgovor svih riječi (tedžvid). Hafiz mora biti u stanju da nastavi sa učenjem Kur'ana počevši od bilo koje sure. Za hafize polaznike se kaže da uče hifz, postoje osobe koje godinama uče hifz, nekima to uspije za kraće vrijeme. Karakteristično je i to da i kad nauče Kur'an napamet, moaju ga stalno ponavljati.  Hafizi imaju visok ugled u islamu. Prema islamskom učenju hafiz zbog svog truda ulazi u Džennet (raj), čime stiče pravo da se kod Allaha zauzima za svoju rodbinu. Većina ashaba bili su hafizi, to jest napamet su znali cijeli tekst Kur’ana. Hifz je u vrijeme Poslanika a.s. bio najsigurniji način čuvanja Kur'ana, a tako i dan danas dok su hafizi bili i ostali najcjenjenije osobe među muslimanima.

 

Priredila: Samra Smajić-Radovović