Hodočašće sv. Ivi u Podmilačje bosanski je El Camino

Velimir Bugarin, etnolog i kulturni antropolog iz Novog Travnika, za Dnevnik.ba je govorio o tradiciji hodočašća svetom Ivi u Podmilačje nadomak Jajce, specifičnostima tog hodačašća, narodnim vjerovanjima u Središnjoj Bosni i Hercegovini. U nastavku vam prenosimo navedeni tekst.

Ivandan, odnosno,  spomendan svetom Ivanu Krstitelju slavi se 24. lipnja i najznačajniji je, počinje Bugarin, blagdan ljetnog ciklusa koji se osobito štuje na području Središnje Bosne gdje je središnja proslava u Podmilačju nadomak Jajca. 

 

Hodočašće sv. Ivi u Podmilačje bosanski je El Camino

Podmilačje - najveće nemarijansko svetište u BiH 

"Riječ je od najvećem nemarijanskom svetištu u BiH koje je inače jedno od najstarijih svetišta u BiH uopće. Iz svih krajeva Bosne i Hercegovine te inozemstva rijeke hodočasnika, bez obzira na društveni status i životnu dob, dolaze u Podmilačje ponizno moleći sv. Ivu za pomoć, sreću i zaštitu", izjavio je Bugarin za Dnevnik.ba. 

Riječ je, navodi Bugarin, o  pokorničkom i zavjetom središtu što potvrđuju broji zapisi  iz prošlosti. 

Sv. Ivi se zavjetuju katolici, muslimani, pravoslavci, Romi 

"Posebnu skupinu bolesnika koji dolaze u Podmilačje čine duševni bolesnici i oni, kako se vjeruje, koje je đavao opsjednuo. Kao svetac koji pomaže u nevolji, sv. Ivo popularnost je stekao ne samo kod katolika već i kod pravoslavca, muslimana i Roma", napominje Bugarin. 

Brojni vjernici, podsjeća, iz Travnika, Novog Travnika, Viteza, Busovače, Kiseljaka i Fojnice uoči blagdana pješice kreću na hodočašće preko Vlašića u Podmilačje. Neki se od hodočasnika odlučuju poći bosi u Podmilačje izvršavajući tako svoje dane zavjete. 

"Ovaj blagdan  poklapa se s vremenom ljetnog solsticija, najdulje noći i početka ponovnog slabljenja sunca. U noći uoči sv. Ive širom Lašvanske doline pale se krijesovi (cvitnjaci) gotovo kod svake kuće. Prethodno bi djeca uz neku odraslu osobu prikupila granje, staru slamu ili bi usjekli u šumi smreke i slagali ih na jednom, obično ustaljenom mjestu u dvorištu ili selu", ističe Bugarin i dodaje kako se oko krijesa  okupljaju susjedi, a mladi i djeca pjevaju, plešu te preskaču oganj. 

Narodni običaji: Krijesovi, cvitanjaci, moć vode i vatre

"Stariji bi obično uz krijes nešto prezalogajili i popili. Ivanjske vatre se tumače kao simbol sunca ili kao pomoć suncu, a s tim je u vezi i njihova opisna i apotropejska  snaga", kazao je. 

Pepelu tih  vatri, objašnjava, pridaju se ljekovita svojstva, a na Ivandan ujutro, prije izlaska sunca, gazi se po pepelu krijesa bosih nogu u uvjerenju da će se tako spriječiti bolesti kože kroz godinu. 

"Moć vatre zadržavaju i njezini ugarci pa se preko njih progoni stoka, odnose ih u polje, te se čuvaju za kasniju  uporabu. Također, onima koji imaju bolove u leđima, savjetovalo se da zalegnu i provaljaju tijelo u koprivama ili žitu na blagdan sv. Ive." 

Kako je crkva "prošetala" s lijeve na desnu obalu Vrbasa 

U narodu se pamti i pripovijesti prema kojoj je crkva posvećena sv. Ivi pred Turcima, preko noći, prešla iz sela Pšenika koje se nalazilo na lijevoj obali Vrbasa u selo Podmilačje na desnoj strani, zbog toga što su Turci u nju utjerivali koze. 

"Također, pamti se i kako se za niskog vodostaja rijeke još može vidjeti trag kuda je crkva 'prošla'. Svetište sv. Ive u Podmilačju bez sumnje je jedno od najstarijih svetišta u Bosni i Hercegovini, a crkva sv. Ive ujedno je jedina od kamena građena katolička crkva u BiH koju Turci nikada nisu srušili u kojoj su se katolici okupljali čitavo vrijeme turske vladavine", podsjeća. 

U okolici Fojnice, navodi, nekada je bio običaj da se na Ivandan pale i nose u procjepu trešnjeve kore baklje koje se nazivaju lilonice. U okolici Širokog Brijega, pored vatre u ivandanskim običajima, značajan je i kult vode.

"Na Ivandan ujutro, prije izlaska sunca obredno bi se kupali ljudi i stoka. Nekim izvorima kao što je vrilo u Knešpolju pridaju se posebna ljekovita svojstva, pa su ranije na ovaj izvor, na Ivandan, dolazili ljudi i dogonili stoku iz udaljenih sela. A njive na kojima je posađen duhan, prije izlaska sunca, škropile su se blagoslovljenom vodom."

Pored toga, napominje Bugarin,  vršila  se  i lustracija odijela i drugih predmeta od vune izlaganjem suncu. Paljenje ivanjskih vatri te kupanje u rijeci prije izlaska sunca bilo je prisutno i na području Kraljeve Sutjeske.  

"U tom se kraju  vjerovalo da onaj tko je bio krastav i čviljast, poslije kupanja neće više imati krasta, a koga su boljele noge, neće ga više boljeti. U Središnjoj Bosni djeci su roditelji dozvoljavali kupanje na rijekama tek na Ivandan."

Bosanski El Camino 

Bugarin ocjenjuje kako je sasvim uputna usporedba hodočašća sv. Ivi u Podmilačje sa  sv. Jakovom u Santiagu i El Caminom. 

"Put koji hodočasniku pruža preispitivanje vlastite savjesti i pronalaska samog sebe. Suočavanje s vlastitim životnim problemima, boli, nedostacima i neispunjenim željama. Ono što je za hodočasnike u Santiagu sv. Jakov, u BiH je sv. Ivo u Podmilačju", naglasio je Bugarin. 

Ipak, ove je godine zbog pandemije korona virusa situacija drugačija s obzirom na ograničenja i fizičku distancu. 

"Važno je da se hodočasnici pridržavaju preporuka epidemioloških službi zbog zaštite vlastitog i zdravlja drugih ljudi", zaključio je Bugarin. 

Dnevnik.ba